POSLJEDNJA SMJENA LJETNIH KAMPOVA - ŠLAG NA TORTI!

Red u nastavku napisali su naši kamperi i priložili ih uz veliku "Hvala vam" kartu. Mnogo ih ljubimo i zahvaljujemo im se, a njihov tekst koristimo kao generali komentar na završnu smjenu ljetnih kampova.

Obilje sunca i toplote uveseljavalo je nas kampere i pružalo nam mogućnosti za razne aktivnosti. Dane smo provodili toliko aktivno da smo posljednju noć, koja je trebala da bude oproštajni dernek do zore, doslovce prespavali (kao dokaz služe slike :) Ovi kampovi su definitivno za naj-tough kampere, spremne za avanture i aktivnosti koje oduzimaju dah i, ponekad, lede krv u žilama. Da bi se ispoštovao osnovni prioritet - sigurnost, neophodna je i disciplina. Ona vojnička! Obilježena zviždaljkom od čijeg se zvuka svi pomalo ježimo, a glasine kruže da ju je neki kamper i uništio posljednju noć...

Takmičenja su bila strava! Ahmed i Adi kažu da su u prošlom kampu bila dva tima. E, ovaj put su bila četiri. Svaki tim su vodili treneri: Tanja, Hari, Emina i Senada, a Selver je bio glavni sudija. Tanjin tim je trijumfovao u skoro svim disciplinama i osvojili su jedan cijeli, profi penjački dan! Ostali su se morali zadovoljiti upalom mišića :) Jahanje je bilo super! Šest konja se družilo sa kamperima. Namjerno kažem družilo jer su doslovce jeli i spavali sa nama. Koji merak, čovječe! Naj detalj je kada se probudiš i izmigoljiš iz šatora u ranu zoru, a konjići tu, pasu i rzaju, traže doručak... Uživancija na kvadrat.

I onda se organizujemo (jako bitan segment) i onda jašemo... Kroz šumice i stazice koje i nisu uvijek bezazlene i "lagane". Ima tu i klizišta i uzbrdica i nizbrdica i kamenjara. Sa početnicima su morali ići članovi Pegasosa, a trenerica jahanja, Emina Memić je morala "četvere oči otvoriti". Koliko smo bili dobri, pokazuje činjenica da se niti jedno loše iskustvo nije desilo, Bogu hvala, niti nama niti konjima. Svi smo završili kampovanje gladni i željni još takvih dana!

Osnove penjanja su podizale adrenalin do daske. Čak i oni koji se manično boje visine, nisu mogli odoliti. Lopov je bio taj Selver, trener svih trenera. Taj bi te naglavačke posadio dok kažeš "šta bi" i još bi ti pokazao da si smješan što se bojiš. Kamperi vole Selvera. Selver je Tito :)

Eh ostale aktivnosti su bile ljepilo koje je sve to fino povezalo. Npr. kada je Vinetu poveo krdo nazad u štalu, a oni koji su čistili štalu odlučili da ih istjeraju. Konji su, zbunjeni odlučili produžiti na pašu u šumu. I počela je potraga... Hajd dobro Pegasovci, navikli su oni i na gore ali oni mali, tek početnici kakvi su heroji bili! Tražili konje hrabro i sa čeličnom voljom, navodili zaglavjeli džip na pravi način da se okrene, trkeljali šumske puteve kao da su u centru grada. I na kraju, doveli konje kući, očetkali ih, napojili, najeli i zaključili da je to bio divan dan.

I jahanje po mraku je uživancija bila! Valjalo je konje vratiti u štalu na spavanje. Svaki dan. Samo najbolji su jahali tada, a ako nije bilo najboljih išli su najhrabriji (morali su biti stariji od 18 i potpisati neki papir :) Kada nije bilo ni hrabrih, jahali su najluđi, a ako ni ludih nije bilo, jahali su treneri, a "viška" konje bi Senada i Dona vodile na povodcu. Kao psiće. Dresirane na komandu "k' nozi", naravno. Morali su projahati Igmansku šumu i podnjeti sve varke šumskog tla u kojem se kamen i klizava zemlja jako vole i ne odvajaju jedno od drugog. Nisam jahala ali rekla mi je Ema: "moraš vjerovati konju i gledati njegovim očima jer on bolje vidi". Doslovce, sjedi i putuj. Ema je pala dva puta na putu do štale... Kada su krenuli, mislila sam "najbolje jaše", nakon što se poslje pada ponovo popela na konja mislila sam "ne, ne, ona je najhrabrija", ali nakon što se na konja popela nakon drugog pada zaključila sam "to je to - najluđa je" :)

Osim adrenalinskih, bilo je i opuštajućih momenata. Kao kada smo tokom kamperske noći dobili "light stick". Sjedili smo u krugu oko vatre, večerali viršle i munchmallow. Senada je zatražila da stavimo ruke iza leđa i onima koji su dobri bili (kasnije se ispostavlilo - svima) u ruke stavila nešto duguljasto, zapakovano. Uslov je bio da ne gledamo šta je. Naravno da smo krišom provirili ali nismo mogli odgonetnuti šta je bez detaljnog pregleda pakovanja što je ipak bilo nemoguće. Zatim nam je rekla da otvorimo a nakon toga da ga - slomimo! Da, da. Da obuhvatimo sa obje ruke kao da lomimo granu i slomimo. Tačnije lomimo dok ne čujemo "kvrc". Napetost je rasla i rasla... Kvrcnuli smo i podigli ruke. U mračnoj noći Igmana svi kamperi su zasvjetljeli u raznim bojama! Strava!

Dom je bio divan i to ne zbog doma već zbog ljudi. Zbog njih smo se osjećali kao kod kuće, okruženi velikom porodicom...

I došao je zadnji dan i pali su zagrljaji, poljubci, zakletve na vječna prijateljstva i nova druženja. Čudno je kako ti se zadnji dan oči otvore i spoznaš da će ti dosta toga nedostajati. Čak i one loše stvari kao što je ta pištaljka, vrag je odnio. Neka je vala taj neko uništio i neka je Senada zaboravi u zimskom kampu ako ništa, zbog straha od lavine :)

Hvala za zabavu i ljubav dragi Pegasovci i No limitovci,
Vole vas vaši kamperi!

USPJEŠNO ZAVRŠENA PRVA SMJENA LJETNOG KAMPA!

Pegasos je u subotu, 31.07.2011. sletio u sarajevsku dolinu. Prva smjena je od samog starta obilovala izazovima. Veliki broj kampera zahtjevao je povećanje broja konja planiranih za kamp ali i bolju logistiku i koordinaciju organizatora. Loše i nestabilno vrijeme nije nam dopustilo realizaciju svih planiranih aktivnosti pa smo neko vrijeme ipak morali provesti u domu (na veliku nesreću domara!) a i SFF je držao zauzetim mnoge od naših planiranih gostiju.

Elem, kao što smo se i nadali da će se desiti, entuzijazam, kreativnost, hrabrost i upornost kampera uz dobronamjernost Pegasos konja i toleranciju i profesionalnost Pegasos i No limit osoblja, je i ovog puta donio pobjedu pa ovaj kamp proglašavamo trijumfalnim! Jahčke i planinarske aktivnosti, iako smanjenog intenziteta ipak su održane. Za vrijeme sunčanih perioda, sve izgubljeno bilo je nadoknađeno pa su tako nekim kamperima (OK, i osoblju) tokom noći bilo potreban tretman za upaljene mišiće. Kamp noć ipak nije do kraja realizirana ali je pozitivno kompenzirana posjeti i noćenju u tipičnom planinarskom domu. Šatori ipak nisu ostali neiskorišteni i neki od kampera su imali priliku osjetiti šatorsku atmosferu.

Higlight kampa bilo je tamičenje u psihomotoričkim mogućnostima kampera u kojem su se dva tima, "S" team i "T" team, kroz serije zahtjevnih vježbi borili za pobjedu. Nakon cjelodnevnog takmičenja, "S" team je odnio većinsku pobjedu dok je "T" team osvjetlao obraz rasturivši u disciplini "povlačenje konopca". Maskembal koji su vodili Vuk i Lamija je obilovao kreativnosti, a u tradicionalnom glasanju pobjedu su odnjeli Pegasos jahači koji su na maskembalu nastupili kao Pegaos Drill team. Na drugom mjestu našla se Una Aginčić koja je jako uvjerljivo predstavila lik "rokerice", a na trećem mjestu šarmantna Zoe koja je sve prisutne nasmijala likom cigančice. U stilu mota kampa kreirane su i nagrade za prvoplasirane. Sportsko planinarsko društvo No limit je nagradio prvoplasirane Pegasovce jednodnevnim izletom i obukom u sportskom penjanju, dok su drugoplasirana Una i trećeplasirana Zoe, osvojile Pegasos Školu jahanja. Ljubav prema konjima i jahanju svih kampera bila je nagrađena sa Pegasos Gift Cards sa kojom svi kamperi ostvaruju pravo na besplatan čas jahanja u K.K. Pegasos. Engleski jezik mogao se čuti i kroz konverzaciju sa gostima kampa, gospodinom Johnom i Maxom koji su ostali zapanjeni znanjem engleskog jezika kod bosanske djece ali i kroz komunikaciju sa trenerima i osobljem kampa.

Zadnji dan protekao je mirno, uzburkan ponekim ljubavnim brodolomom i brzo umiren prijateljstvom i solidarnošću. Planovi za buduća druženja kampera su pala, a sve početne nesuglasice izblijedjele su u nepovrat. Sobe su vraćene domaru u čistom i sređenom stanju, a izgubljenih, oštećenih ili zaboravljenih stvari skoro da i nije bilo. Od srca se zahvaljujemo kamperima i njihovim roditeljima koji su nam pružili bezgranično povjerenje i ovaj svijet nagradili djecom kakve nigdje nema!

We will miss you!
Vaš Pegasos